Sara Ćirković ne zna za granice. Mlada srpska bokserka već godinama pomera standarde i ispisuje nove stranice domaćeg sporta. Evropske titule, svetsko zlato u mlađim kategorijama, medalje sa velikih takmičenja i nastup na Olimpijskim igrama u Parizu samo su deo njene impresivne sportske biografije. A tek su joj 22 godine.
Iza srpske šampionke je još jedna godina za pamćenje. U 2026. osvojila je zlatnu medalju na seniorskom Evropskom prvenstvu u Sofiji. Stigla je i do prvog mesta na svetskoj rang-listi. Istovremeno, nastavila je da gradi karijeru u profesionalnom ringu.
Ipak, zadovoljavanje postignutim nije deo njenog karaktera. Sara želi još pobeda, još velikih mečeva i još značajnijih trofeja. Iznad svega, sanja olimpijsko zlato.
Trenutno boravi u Uzbekistanu. Tamo se priprema za završnicu Svetskog kupa, na kojoj će se okupiti najbolje bokserke sveta. U razgovoru za Max-Sport govorila je o uspesima, izazovima, odricanjima i ljudima koji su joj najveća podrška. Otkrila je i šta očekuje od narednih takmičenja, koliko joj znači trener Mirko Ždralo i zbog čega veruje da njeni najveći sportski trenuci tek dolaze.
EVROPSKO ZLATO KAO POTVRDA KLASE: SARA NE ŽELI DA SE ZAUSTAVI
Iza vas je još jedna veoma uspešna godina. Kada biste u nekoliko rečenica opisali dosadašnji deo 2026, šta biste izdvojili kao najvažnije?
Pre svega, rekla bih da je ovo bila godina velikog rada, odricanja i novih iskustava. Svaka sezona donosi svoje izazove, ali i priliku da napredujete i pokažete koliko vredite. Posebno sam ponosna na odbranu titule prvakinje Evrope, jer je to potvrda da prethodni uspeh nije bio slučajan i da mogu da održim kontinuitet na najvišem nivou. Naravno, uvek postoji prostor za napredak i verujem da mogu još mnogo toga da ostvarim.
Evropsko prvenstvo u Sofiji završili ste na najlepši način. Osvojili ste zlato i ponovo postali šampionka Evrope. Koliko vam znači taj uspeh?
To zlato mi znači zaista mnogo. Evropsko prvenstvo je jedno od najvažnijih takmičenja u našem sportu i konkurencija je izuzetno jaka. Odbraniti titulu nije nimalo lako, jer svi žele da pobede aktuelnog šampiona. U Sofiji sam imala veoma zahtevne mečeve, ali sam verovala u sebe, svoj tim i pripremu koju smo prošli. Posebno mi je drago što sam ponovo mogla da obradujem Srbiju i sve ljude koji me podržavaju.
Put do evropskog trona nije bio nimalo lak. Naprotiv, Sara je morala da savlada neke od najboljih bokserki kontinenta.
Posebno se pamti četvrtfinalni duel protiv reprezentativke Turske Buse Naz Čakiroglu. Olimpijska vicešampionka i evropska šampionka pružila je snažan otpor. Ipak, srpska reprezentativka slavila je rezultatom 3:2. Bio je to pravi spektakl i meč koji je zaslužio epitet „finale pre finala“.
U polufinalu je savladala Ruskinju Anastasiju Kol. Potom je usledila odlučujuća borba protiv Finkinje Pihle Kaivo-Oje. Finale je donelo novu dramu. Sara je ponovo pobedila rezultatom 3:2 i stigla do najsjajnijeg odličja.
Finale protiv Finkinje Pihle Kaivo-Oje bilo je izuzetno neizvesno. O pobednici su odlučivale nijanse. Šta je, po vašem mišljenju, presudilo?
Bilo je to veoma teško finale. Znala sam da me očekuje kvalitetna protivnica i da moram da budem maksimalno koncentrisana tokom sve tri runde. U takvim mečevima odlučuju detalji, taktička disciplina, fizička spremnost i vera u sebe. Trudila sam se da ostanem smirena, da slušam savete trenera i da do poslednjeg trenutka verujem u pobedu. Drago mi je što se sav trud na kraju isplatio.
Na Mediteranskim igrama osvojili ste bronzanu medalju. Da li ste zadovoljni ostvarenim rezultatom ili je ostao žal za zlatom?
Svaka medalja sa velikog međunarodnog takmičenja ima svoju vrednost i značaj. Naravno, kao sportista uvek želim zlato i u svaki meč ulazim sa ambicijom da pobedim. Na Mediteranskim igrama nisam ostvarila rezultat kojem sam se nadala, ali i takva iskustva su deo sporta. Važno je da iz svakog nastupa izvučem pouke, nastavim da radim i budem još bolja na narednim takmičenjima.

Od 2020. godine do danas osvojili ste brojne medalje. Iza svake stoji posebna priča. Postoji li odličje koje vam je naročito priraslo srcu?
Teško je izdvojiti samo jednu, jer svaka ima svoju priču. Prve velike medalje uvek ostanu posebno urezane u sećanju, jer tada shvatite da sav trud i odricanje imaju smisla. Svetsko zlato u mlađim kategorijama, evropske titule, seniorska odličja, ali i nastup na Olimpijskim igrama u Parizu sve su to posebni trenuci. Ipak, možda mi je najvažnije to što sam uspela da ostanem na visokom nivou i da iz godine u godinu napredujem.
Imate samo 22 godine, a već ste ostvarili rezultate o kojima mnogi sanjaju tokom čitave karijere. Stignete li uopšte da zastanete i sagledate sve što ste postigli?
Jesam, ali mislim da još uvek nemam mnogo vremena da se osvrćem unazad. Kada ste profesionalni sportista, stalno razmišljate o sledećem treningu, sledećem meču i novim ciljevima. Naravno da sam ponosna na sve što sam ostvarila i zahvalna ljudima koji su bili uz mene. Međutim, verujem da je najvažnije da ostanem gladna uspeha i da ne dozvolim da me dosadašnji rezultati uspavaju.
IZA ŠAMPIONSKIH MEDALJA STOJE ODRICANJA, PORODICA I POSEBNA VEZA SA TRENEROM
Velike pobede donose slavu, priznanja i aplauze. Ipak, iza svakog uspeha kriju se godine rada. Tu su i naporni treninzi, putovanja, odricanja i trenuci kada je potrebno pronaći dodatnu snagu.
Sara je odavno naučila da talenat nije dovoljan. Za vrhunske rezultate potrebni su disciplina, strpljenje i spremnost da se svakodnevno pomeraju sopstvene granice.
Iza svake medalje kriju se godine napornog rada. Tu su i brojna odricanja, umor i teški trenuci. Šta je najzahtevnije u životu profesionalne sportistkinje?
Najveći izazov je kontinuitet. Nije teško samo pripremiti se za jedno takmičenje, već je mnogo teže godinama održavati visok nivo forme, motivacije i discipline. Postoje dani kada ste umorni, kada vam nije lako i kada biste najradije odmorili, ali tada morate da pronađete dodatnu snagu. Boks zahteva mnogo odricanja, ali kada izađete u ring i čujete svoju himnu, shvatite zašto sve to radite.
Pored velikih uspeha u olimpijskom boksu, srpska šampionka sve ozbiljnije gradi i profesionalnu karijeru. Reč je o dva različita takmičarska sistema. Svaki donosi posebne izazove, ali i priliku za dodatni napredak.
Uporedo sa olimpijskim boksom gradite i profesionalnu karijeru. Koliko se razlikuju ta dva sveta? Šta vam predstavlja najveći izazov?
– Postoje velike razlike, pre svega u načinu pripreme, organizaciji mečeva i samom takmičarskom sistemu. Olimpijski boks ima svoju posebnu dinamiku, gde se na turnirima često boksuje više mečeva u kratkom periodu. Profesionalni boks zahteva drugačiju pripremu i poseban pristup svakom protivniku. Meni je važno da kroz oba iskustva napredujem, stičem sigurnost i razvijam svoj stil. Želim da napravim ozbiljnu karijeru i u profesionalnom ringu, ali da pritom ne izgubim fokus na olimpijskom cilju.
Već ste pokazali da pripadate svetskom vrhu u olimpijskom boksu. Da li u budućnosti sebe vidite i u borbi za neku od velikih profesionalnih svetskih titula?
Naravno. Svaki sportista želi da dostigne najviši mogući nivo u svojoj disciplini. Profesionalni boks mi pruža dodatnu motivaciju i mogućnost da se oprobam protiv najboljih. Ne želim da žurim, već da idem korak po korak, da napredujem i da zajedno sa svojim timom donosim prave odluke. Verujem da uz kvalitetan rad mogu da ostvarim velike stvari i u tom segmentu karijere.
Posebno mesto u Sarinoj karijeri zauzima trener Mirko Ždralo. Njihova saradnja traje praktično od prvih bokserskih koraka. Zajedno su prošli brojne izazove, slavili velike pobede i gradili put do evropskog i svetskog vrha.
Njihov odnos, međutim, mnogo je više od klasične saradnje sportiste i trenera.
Trener Mirko Ždralo uz vas je gotovo od samog početka. Zajedno ste prošli dug put. Koliko je njegova uloga važna za sve što ste postigli?
Veoma mnogo. Mirko me poznaje od mojih prvih bokserskih koraka i zajedno smo prošli zaista mnogo toga. On zna moje mogućnosti, ali i moje slabosti, i uvek nastoji da iz mene izvuče maksimum. Naš odnos se ne zasniva samo na treninzima već i na velikom međusobnom poverenju. Mirko je moj kršteni kum, duhovni roditelj. Zahvalna sam mu na svemu što je uradio za mene i verujem da je timski rad jedan od najvažnijih razloga mojih rezultata.
Uz trenera, važnu ulogu ima i porodica. Koliko vam podrška najbližih znači u trenucima kada rezultati nisu onakvi kakve očekujete?
Porodica mi je ogromna podrška. Iako se oni ne nalaze u ringu sa mnom, znam da su uvek tu, bez obzira na rezultat. Nekada je dovoljno da znate da imate ljude koji veruju u vas i koji vas podržavaju i kada ne ide sve po planu. Njihova podrška mi daje dodatnu snagu i motivaciju da nastavim dalje.

LOS ANĐELES 2028. KAO NAJVEĆI SAN: CILJ JE OLIMPIJSKO ZLATO
Evropske i svetske medalje već su deo Sarine bogate kolekcije. Ipak, jedno odličje ima posebno mesto u njenim snovima. Olimpijsko.
Prvo iskustvo na najvećoj sportskoj smotri stekla je u Parizu 2024. godine. Taj nastup doneo joj je dragocene lekcije. Istovremeno, dodatno je učvrstio njenu želju da se na olimpijsku scenu vrati još spremnija.
Sledeća stanica je Los Anđeles 2028. godine. Tamo želi da napravi najveći korak u dosadašnjoj karijeri.
Olimpijske igre u Parizu 2024. bile su vaše prvo iskustvo na najvećoj sportskoj sceni. Koliko vas je taj nastup promenio? Šta ste iz njega naučili?
Olimpijske igre su nešto posebno. To je san svakog sportiste i prilika da predstavljate svoju zemlju na najvećoj svetskoj sportskoj smotri. Pariz mi je doneo ogromno iskustvo i pokazao koliko je visok nivo konkurencije. Naučila sam mnogo o sebi, o pritisku velikog takmičenja i o tome šta još moram da unapredim. To iskustvo mi je dodatni motiv da se još bolje pripremim za naredne Igre.
Los Anđeles 2028. sada je veliki cilj. Da li već zamišljate trenutak kada biste mogli da stanete na najviše postolje i osvojite olimpijsko zlato?
Naravno. To je moj najveći sportski san. Ne želim samo da učestvujem na Olimpijskim igrama, već želim da se borim za najsjajnije odličje. Svesna sam koliko je put do toga težak i koliko rada je potrebno, ali upravo me takvi ciljevi pokreću. Ne razmišljam o tome kao o nečemu što je daleko i nedostižno, već kao o cilju za koji svakodnevno radim.
Do Olimpijskih igara ostale su nepune dve godine. Šta će biti presudno da u Los Anđeles stignete potpuno spremni?
Najvažnije je da ostanem zdrava, da imam kvalitetan kontinuitet treninga i da izbegnem veće povrede. Očekuju nas važna takmičenja, svetska prvenstva i kvalifikacioni turniri. Svaki nastup biće važan za sticanje iskustva, bodova i pozicije u konkurenciji najboljih bokserki sveta. Zajedno sa trenerom i stručnim timom napravićemo plan i truditi se da svaki korak bude usmeren ka Los Anđelesu.
Sara Ćirković danas nije samo jedna od najuspešnijih mladih bokserki Srbije. Postala je i inspiracija brojnim devojčicama koje žele da zakorače u ring.
Njeni rezultati pokazuju da upornost, disciplina i vera u sebe mogu da otvore vrata najvećih sportskih takmičenja.
Postali ste uzor mnogim mladim devojčicama koje žele da treniraju boks. Koliko vam znači što svojim rezultatima možete da ih motivišete?
To mi je posebno drago i predstavlja veliku odgovornost. Želim da pokažem da devojke mogu da budu uspešne u boksu i da ovaj sport nije rezervisan samo za muškarce. Ako neko zbog mojih rezultata odluči da počne da trenira, da veruje u sebe i da se bori za svoje snove, onda je to za mene još jedna velika pobeda. Važno je da mladi imaju cilj, da budu uporni i da ne odustaju kada naiđu na prepreke.
Publika vas uglavnom poznaje kao borca koji ne odustaje. Kakva je Sara van ringa? Uspevate li da pronađete vreme za sebe, porodicu i prijatelje?
Kao i svaka devojka, volim da se družim sa porodicom i prijateljima, da se opustim i posvetim stvarima koje nisu povezane sa boksom. Naravno, moj život je u velikoj meri organizovan oko treninga i takmičenja, ali važno je pronaći ravnotežu. Odmor je takođe deo sporta i bez njega nema pravih rezultata.
Pred srpskom šampionkom nalazi se još jedan veliki izazov. Završnica Svetskog kupa u Uzbekistanu okupiće po osam najboljih bokserki sveta u svakoj kategoriji.
Biće to prilika da Sara još jednom potvrdi kvalitet. Ujedno, želi da na najbolji način završi izuzetno uspešnu 2026. godinu.
Za kraj godine očekuje vas završnica Svetskog kupa u Uzbekistanu. Kakve su ambicije na tom takmičenju? Šta navijači mogu da očekuju od vas u narednoj sezoni?
Želim da završim godinu na najbolji mogući način, da ostanem zdrava i da nastavim da napredujem. Pred nama je Svetski kup u Uzbekistanu gde učestvuje osam najboljih iz celog sveta po kategorijama, verujem da ću napraviti dobar rezultat kojim ću staviti tačku na 2026. godinu. Ne volim da obećavam medalje unapred, jer znam koliko je svaki rezultat teško ostvariti. Ono što mogu da obećam jeste da ću nastaviti da radim i da se borim maksimalno posvećeno. U narednoj godini očekuju me novi veliki izazovi, a prioritet će biti priprema za svetsku scenu i olimpijski kvalifikacioni ciklus.
Za kraj, kakvu poruku šaljete svima koji vas prate, bodre i raduju se vašim uspesima? Šta mogu da očekuju od Sare Ćirković u godinama koje dolaze?
Želim da se zahvalim svima koji su uz mene, koji navijaju za mene i veruju u moj rad. Posebno hvala mojoj porodici, trenerima, Bokserskom savezu Srbije i svim ljudima koji mi pružaju podršku. Svaka poruka i svaki oblik podrške mnogo mi znače. Nastaviću da dajem sve od sebe kako bih predstavljala Srbiju na najbolji mogući način. Moja najveća želja je olimpijska medalja, a nadam se da ćemo se zajedno radovati još mnogo velikih uspeha.
Moj moto je da nikada ne odustajem od svojih snova. Dok god verujem, radim i borim se, znam da mogu da stignem do željenog cilja” zaključila je srpska šampionka Sara Ćirković.
Autorska prava MaxBet / Tekst / Slika / Video /

