in

Vreme je da se prizna – Partizanu fali talenta

Vreme je da se prizna – Partizanu fali talenta

S obzirom na to kako je Partizan igrao prethodnih godina, ovo što u aktuelnoj sezoni gledamo je premija. Verujem da je navijačima crno-belih mnogo prijatnije da gledaju borbenost kakvu trenutna ekipa prikazuje na terenu nego potpuno rasulo usled remećenja timske hemije.

Zapravo, makar se dogodilo i da „parni valjak“ do kraja ne pogodi nijednu trojku (najveća boljka izabranika trenera Đoana Penjaroje), opet može sa sigurnošću da se kaže da je lepše gledati ovakav Partizan nego onaj od nekoliko godina unazad.

Šef stručnog štaba crno-belih radi odličan posao. Selektirao je ekipu kakvu je želeo, doveo je nekoliko velikih ratnika koji se nikada neće predati i koji, za promenu, neće praviti amaterske greške u vidu nesposobnosti da se izvede običan aut. Na primer.

Dakle, timu nema šta da se zameri, uz napomenu da je aktuelni sastav jedan od najjeftinijih u poslednjih nekoliko godina, što može da se pripiše štetnom ugovoru Džabarija Parkera, koji je u crno-belom dresu u svakom smislu podbacio.

Džabari Parker (Foto: Starsport/Luka Milosavljević)

I upravo tu dolazimo do naše teme.

Da li zbog nedostatka novčanih sredstava ili nečega drugog, tek, Partizan ove sezone nije doveo nijednog „ubicu“ igrača koji bi uzeo loptu u ruke i na suvi talenat izmislio poene, pa makar i svi ostali šutirali 0/15.

To je možda trebalo da bude Itan Tompson, ali ga Penjaroja ne koristi na taj način, već gotovo isključivo kao igrača koji do pozicija za realizaciju dolazi kretnjama bez lopte.

Mada, pitanje je da li bi španski stručnjak uopšte mogao da ga koristi kao klasičnog košgetera, jer, kada bi Portorikanac i došao u situaciju da odigra jedan na jedan, veoma retko bi se to završilo poenima.

Kako bilo, poenta je jasna. Partizanu fali talenta, pošto osim Karlika Džonsa (a i on je napadački ograničen jer nije preterano kvalitetan šuter za tri poena) nema igrača na koga bi mogao da se osloni.

KArlik (Photo by Srdjan Stevanovic/Starsport.rs)

Itan Tompson, Alesandro Pajola, Lamar Stivens, Robert Frenks, Antonio Rivs… Svi oni su uglavnom igrači „od uloge“. Jedan je specijalista za šuteve, drugi za odbranu, treći za igru na samom obruču… Prosto, niko nije polivalentan da bi bio dovoljno opasan za protivnički koš.

I zato bi tu trebalo tražiti razlog veoma loše napadačke produkcije crno-belih. Nema ko da „povuče“, da unese vatru i samopouzdanje saigračima. Ovako, kada košarkaši vide kako se ređaju promašaju, onda je možda i normalno što se Partizan tako muči prilikom šutiranja sa distance, pošto nerealizovane otvorene pozicije gotovo uvek unište moral ekipe, a to se srpskom klubu desilo mnogo puta ove sezone.

Ukratko, Partizanu je potreban „ubica“.

 



Autorska prava MaxBet / Tekst / Slika / Video /