Tako crno-beli četvrtu godinu zaredom neće biti deo evropske fudbalske jeseni. Ali su ponovo, kao prošle godine protiv Hibernijana, skupo platili svaku svoju grešku. To kako je Partizan sam sebi izmakao stolicu u Madridu i od maltene dobijene utakmice otišao u dva gola minusa, ostaće za priču i pamćenje. Jer, sve što je pokazao za 180 minuta bilo je možda i više od onog što je prikazao Hetafe. Uzalud.
Nudio se Hetafe 180 minuta, nudio se u prvom meču kada je imao igrača manje, kada mu se tresla prečka, pa stativa. Nudio se i večeras, kada mu se opet zatresao okvir gola u prvom poluvremenu, pa se borio za vazduh u drugom. Ali, Partizan je izgledao u obe utakmice kao vrlo talentovani šahista, koji sve na tabli ume da uradi, osim da matira. A, kada on već nije „hteo“, iskusni sastav sa druge strane terena je umeo da nađe vrata Lige konferencije.
Od prvog do 45. minuta poluvreme je izgledalo isto: Partizan je imao loptu, tražio način kako da stvori šansu, kako da golom zapali masu i prepolovi zaostatak, dok je Hetafe igrao onako kako najviše voli da igra čekao je na svojoj polovini grešku protivnika, da ukrade loptu, da iz kontre reši ovaj dvomeč. Tek u 45. minutu je Hetafe prvi put šutnuo na gol crno-belih.
Nedostajala je iskra. Nešto da malo zapali atmosferu na tribinama, malo jače podrške je falilo. Mogao je da je zapali Sek da je u 21. minutu gađao koji centimetar levo i umesto stative pogodio mrežu. Indisporani Vukotić je dva slobodna udarca sa odlične pozicije poslao pravo u živi zid, ali je u 27. minutu lansirao centaršut na glavu Milića, koji je pogodio gol. Kada se slavlje stišalo stigao je hladan tuš VAR. Javljeno je da je ofsajd.
Bilo je prilika do poluvremena, Čumić je iz blizine pogodio spoljni deo mreže glavom, Sek sa ivice šesnaesterca šutirao pravo u golmana. Ali, utisak je bio da je „pik“ crno-bele ofanzive prošao sa poništenim golom.
Sve najbolje od sebe Partizan je bacio na teren u drugom poluvremenu. Že je pogodio za vođstvo, upalio plamen nade da je preokret moguć. Bilo je skoro 40 minuta fudbala još pred crno-belima. Eh, da je Čumić izdržao trk do kraja u 61. minutu i iz velike šanse tukao preko gola…
Brzo je Kojzek vratio vođstvo Parnom valjku, ostalo je još dvadesetak minuta igre. I svi su ih proveli na polovini Hetafea. Sevnule su dve Kojzekove lopte oko okvira gola. Nedovoljno. Kraj. Crno-beli u očaju na zemlji, a sa tribina ovacije. Ako se i ispalo, bila to sjajno veče u Humskoj. Ali pet poslednjih minuta u Madridu, pet minuta totalnog pomračenja, koštalo je Partizan jeseni u Evropi.
REVANŠ PLEJ-OFA ZA LIGU KONFERENCIJE
PARTIZAN – HETAFE 2:1 (0:0)
/Že 53, Kojzek 76 – Unal 70/
Stadion: FK Partizan
Sudija: Urs Šnajder (Švajcarska)
PARTIZAN (4-2-3-1): Krunić Roganović, Simić, Milić, Samson (od 69. Milovanović) Baba (od 78. Kostić), Vukotić (od 78. Traore)Sek, Miladinović, Čumić (od 62. Aleksić) Že (od 69. Kojzek).
HETAFE (5-3-2): Sorija – Femenija, Sazonov (od 37. A. Garsija), Đene, Romero, Mohika (od 81. Davinči)- Terats, Frančo (od 68. Martin), Mangala – Satrijano, Unal (od 81. Majoral).
Autorska prava Mozzart / Tekst / Slika / Video /
