Omonija, Šerif, Makabi Haifa i Hapoel Ber Ševa nisu ekipe od kojih se očekuje da će uspeti da zaustave Crvenu zvezdu na putu ka Ligi šampiona. Sve one uspele su u tome sa Dejanom Stankovićem na klupi crveno-belih. Analiziraće se narednih dana naširoko večerašnji debakl, ali ono što je posebno bitno istaći jeste da Stanković nije smeo da ostavi ekipu na cedilu. Koliko god bio uveren da je bio penal nad Abu Fanijem i koliko god bio ljut na sudiju Glena Niberga iz Švedske, nije smeo da ide to te mere da mu arbitar pokaže put u svlačionicu. A da sve bude još gore, na tom putu se uputio u raspravu sa navijačima na zapadnoj tribini. Kao dete kluba, svojevremeno najmlađi kapiten u istoriji, tinejdžer koji je davao golove baš u ovakvim utakmicama Kajzerslauternu i Helsinkiju, morao bi da zna da se to ne sme. Poigrao se i sa svojim i sa ugledom kluba. Nedopustivo za nekoga ko je moderna legenda Crvene zvezde. Ako na nekoga treba da bude ljut, onda će morati da pođe prvo od sebe. Ekipa mu je tokom dvomeča sa šampionom Izraela uglavnom delovala potpuno nemoćno i bezidejno. Večeras je posle slabog prvog poluvremena usledilo očajno drugo. Uspeli su gosti ponovo da uguše i razmontiraju vezni red crveno-belih. Hrabro je izabrao Enema za startnu postavu umesto Arnautovića i zaslužuje plus za to, jer je razlika u formi dvojice špiceva jasna, međutim, nedostajalo je taktičkih odluka u igri crveno-belih u situacijama kada igra na kratke pasove nije prolazila protiv odlično organizovanog rivala. Imaće Stanković brzo popravni protiv Viktorije Plzenj, ali čak i da Crvena zvezda ponovo uđe u Ligu Evrope, pamtiće se da četiri puta sa njim na klupi nije uspela da se domogne Lige šampiona.
Autorska prava Mozzart / Tekst / Slika / Video /
