Sa druge strane, Čelsi je izašao na teren sa najmlađim sastavom u istoriji FA kup finala još od 1991. i Notingem Foresta 24 godine i 301 dan.
Fudbaleri Sitija odlučno su izašli na teren, shvativši da im ova utakmica može biti od velikog značaja obzirom da nisu na dobrom putu da odbrane titulu u Premijer ligi, te bi im FA kup doneo duplu krunu. Liga kup su osvojili u martu, a Liverpul je u sezoni 2021/22 poslednji osvojio oba kupa a da nije trijumfovao u ligi mada za ekipu Pepa Gvardiole još nije gotovo kada je o domaćem prvenstvu reč.
U prvih desetak minuta ekipa iz Mančestera je imala inicijativu, pokušavali su Omar Marmuš i Antoan Semenjo ali većih uzbuđenja nije bilo. Čelsi je uspeo da se konsoliduje relativno brzo i uvede utkamicu u mirniju fazu. Posebno je upečatljiv bio izgled golmana Roberta Sančeza, koji je sve navijače „Plavaca“ zasigurno podsetio na Petra Čeha Sančez je prethodno u duelu sa Notingemovim Morgan Gibs Vajtom doživeo povredu glave, ali je španski golman insistirao da se nađe u startnih 11.
Prava uzbuđenja viđena su sredinom prvog dela igre, a u 27. minutu gol je postigao Erling Haland isti je poništen jer se prethodno u nedozvoljenoj poziciji našao Mateuš Nunješ. Shvatio je Čelsi da je opasnost pred vratima, te je počeo da „lomi“ ne bi li sačuvao mrežu makar do poluvremena. U razmaku od svega tri minuta požuteli su Enco Fernandes i Mark Kukurelja. Španac je neoprezno startovao na Semenja, nadajući se da će ga na taj način malo poremetiti i izbaciti iz takta da u tome nije uspeo, shvatili smo u drugom poluvremenu. Vrlo grub jer bio i start Fernandesa na Bernardu Silvi, a Gvardiola je protestovao kod sudije Darena Inglanda tražeći crveni karton što se nije desilo.
Došli su Plavci nekako do daha, a u nadoknadi prvog dela zamalo da potpuno šokiraju Siti Silva je izgubio loptu, Pedro se ušetao u kazneni prostor a nakon starta Abdukadira Kusanova sa klupe ekipa iz Londona su skočili tražeći penal, da bi glčavni sudija Ingland samo odmahnuo glavom.
U drugom delu igre viđen je nastavak dominacije ekipe iz Mančestera, a jako dobru priliku je propustio Semenjo u 48. minutu nakon centaršuta Nika O’Rajlija, a fudbaler iz Gane je prebacio loptu preko prečke. Nastavili su fudbaleri Pepa Gvardiole da intenzivno napadaju i želja je i te kako bila primetna da se dođe do novog trofeja. Jasno je da nije isto, pogoptovo kada je reč o kluvbu renomea Mančester Sitija, da li ste do duple krune došli Ligom šampiona i Premijer ligom ili sa dva kup trofeja, ali jedno je sigurno – svaki trofej koji je u opticaju mora se osvojiti. Ili makar dati sve od sebe da se dop istog dođe. Bez izuzetka.
Istini za volju, pokazivao je Čelsi zube u nekoliko navrata, pgotovo u 66. minutu. Nagrnuli su Plavci ponovo na glavnog sudiju INglanda tražeći najstrožu kaznu, i to zbog dve situiacije. Prvo je Moizes Kaisedo pao nakon starta O’Rajlija, na šta je sudija samo hladnokrvno odmahnuo rukom. Ako to već ne može da prođe, sviraj makar ruku istog fudbalera, mislili su Čelsijevi igrači. Ingland nije bio raspoložejn za najstrože kazne danas, a prostora za polemiku i diskusiju svakako – ima. Pogotovo jer su sporne bile čak tri situacije, uključujući i onu iz 27. minuta.
Kada već Čelsi ne može do penala – može Siti do gola! I to kakvog! Na asistenciju Erlionga Halanda, sjajno se snašao omaleni krilni fudbaler i petom matirao nemoćnog Roberta Sančeza. Ako je biolo dileme kod stratega Plavaca Kaluma MekFarlana da li Sančeza ili Filipa Jorgensena staviti na gol, u ovoj situaciji mu ne bi pomoglo i da su obojica stajali na gol-liniji.
Čelsi je pokušao da se trgne, na kratko došao do inicijative, a onda pogađate – ponovo tražio penal u 77. minutu. U utakmicama za trofej nije realno “moliti” za najstrožu kaznui i nadati se da ćete tako stići do pehara – važna je lekcija koju su večeras naučili fudbaleri Čelsija. Demonstrirali su suv kvalitet u redovima ekipe iz Mančestera, bez većih problema priveli duel kraju, a ono što je posebmno dominantno govoreći iz ugla ekipe Pepa Gvardiole – kako se utakmica bližila kraju, posed lopte drugoplasirane ekipe Premijer lige je rastao. U nadoknadi vremena se čak nijen videla ni želja fudbalera Čelsija, kao da su se već pomirili sa porazom. Definitvno je neophodan ozbiljan remont u londonskoj ekipi, jer ovakav pristup jednostavno nije u njihovom DNK, makar nije bio kada je u redovima nekadašnjeg šampiona Evrope vedrio i oblačio Roman Abramovič.
Čelsi je jako blizu toga da uopšte ne igra evropska takmičenja naredne sezone, obzirom da su u Premijer ligi tek na devetom mestu. Zvuči paradoksalno, ali to možda i nije tako loše iz ugla PLavaca jer će treneru (ko god da to bude) biti potrebno vreme, trud i naročito strpljenje da ovu grupu fudbalera bez cilja i pravca dovede konačno u red, te napravi smislenu celinu koja će makar podsećati na onaj Čelsi iz najslčavnijih dana – bila to 2012. ili 2021.
Sa druge strane, Gvardiola je osvojio treći FA kup od kada je na klupi ekipe iz Mančestera, što mu je ukupno 20. trofej sa ovim timom, uključujući šest Premijer liga i jednu Ligu šampiona. Zaista neverovatne brojke, skoto kao da se priča o Footbal Manageru a ne o realnosti koja se dešava ispred nas, za šta Špancu svakako treba odati priznanje. Sitiju sada preostaje borba za trofej Premijer lige u dva poslednja kola, a osim što “moraju” da trijumfuju u obe utakmice, biće im neophodan i kiks Arsenala – da bi makar održali nadu živom. Glavno pitanje za upravu u plavom delu Manlčestera – dva kup trofeja i drugo mesto Premijer lige, uspešna ili neuspešna sezona? Ima materijala za diskusiju, ali obzirom na apetite ekipe, veće su šanse da bi u “anketi” zaokružili ovo drugo.
Uskoro opširnijie…..
Autorska prava Mozzart / Tekst / Slika / Video /
